U ime centra CESS GmbH i.L. (Centar za europske sigurnosne strategije), o problemima s kojima se MSP-ovi suočavaju kada žele sudjelovati u istraživačkim projektima  

Podnositelj predstavke navodi da je društvo CESS MSP i dioničko društvo s dva partnera koji su ujedno direktori i zaposlenici. Prema podnositelju predstavke, temeljna aktivnost poduzeća je sudjelovanje u brojnim istraživačkim projektima u području sigurnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a posebno u 6. i 7. okvirnom programu za istraživanja. U nastavku objašnjava da je njegovo društvo bilo predmet revizije projekta u vezi s projektom PULSE koji je Europski revizorski sud proveo u vezi s projektom FP7 o satnici koju naplaćuju partneri što je dovelo do smanjenja broja prihvaćenih satnica od 33 % i, nakon toga, do povrata značajnog iznosa plaćanja od CESS-a ili uskraćivanja više od 70 000 EUR u sredstava za koja smatra da su opravdane tražbine tog društva. Zbog toga bi se, prema podnositelju predstavke, inače vrlo uspješno poduzeće moglo zatvoriti ili, u najgorem slučaju, otići u stečaj. Prema mišljenju podnositelja predstavke, rezultat revizije projekta proizlazi iz razlike u ocjeni zaposlenika i partnera društva. Međutim, prema njegovu mišljenju, to je pogrešno i, s obzirom na to da je riječ MSP-u, prestrogo tumačenje pojma „plaća” koju primjenjuje Revizorski sud jer je, prema njegovu mišljenju, povezano s ugovorom o radu, koje partneri u društvima s ograničenom odgovornošću ne sklapaju. Podnositelj predstavke navodi da se obveznim izračunom „paušalnog iznosa” Komisije u Odluci C(2011) 174 o plaći vlasnika poduzeća koji ne primaju plaću pogrešno primjenjuje revizija metoda izračuna u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje, na koju pozivaju Parlament i Vijeće. Prema njegovu mišljenju, izračun je preuzet iz drugog programa koji se, međutim, odnosio na naknadu neprofitnih organizacija, npr. naknade za istraživače upućene sa sveučilišta, ali ne i partnere u poduzećima. Stoga traži da se provjeri tumači li se u odluci Komisije pravilno ono što su utvrdili Parlament (odluka od 23. travnja 2009. (2009/633/EZ, Euratom)) i Vijeće 14. listopada 2010. (14980/10).