O navodnom kršenju zakona o tržišnom natjecanju od strane regionalnih tijela vlasti regije Apulija 

Podnositelj predstavke navodi da je ozbiljna povreda pravila tržišnog natjecanja u vezi s natječajnim postupkom za građevinske radove dovela do dugotrajnog pravnog spora s regionalnim tijelima vlasti, uključujući i niz pokušaja od strane podnositelja predstavke da se postupak poništi pred administrativnim sudom. Ustanovivši najprije da je natječajnim postupkom prekršeno kazneno pravo (vidi „Informacije ” 1.1.), podnositelj predstavke podnio je brojne žalbe regionalnim tijelima vlasti regije Apulija u nastojanju da se prvobitni poziv na podnošenje ponuda poništi i zamijeni postupkom sukladnim pravilima poštenog tržišnog natjecanja. Suočen s dugotrajnim nedjelovanjem regionalnih tijela vlasti, podnositelj predstavke podnio je administrativnu žalbu Državnom vijeću (vidi „Informacije ” 1.2.), koje je dvaput presudilo u njegovu korist, 2015. i 2017. U međuvremenu, regionalna tijela vlasti uporno su odbijala otkazati manjkavi natječajni postupak i objaviti novi poziv na podnošenje ponuda jer bi na datum prve presude Državnog vijeća bilo preskupo početi građevinske radove ispočetka (vidi „Informacije ” 1.3.). Unatoč njegovim dvjema odlukama kojima se regionalnim tijelima vlasti nalaže poništenje natječajnog postupka i poduzimanje potrebnih korektivnih mjera, spor je po treći put upućen Državnom vijeću (vidi „Informacije ” 1.4.). Međutim, treća presuda (od 5. lipnja 2018.) djelomično se razlikovala od prethodnih po tome što Državno vijeće, napominjući da je zgrada gotovo dovršena, nije naredilo njezino rušenje, a kamoli novi natječajni postupak (vidi „Informacije ” 1.5.). U svojoj posljednjoj presudi (od 28. svibnja 2019.) također je potpisniku uskratilo pravo na naknadu štete jer su radovi već došli do točke s koje nema povratka (vidi „Informacije ” 1.6.). Konačno, u prilog svojoj tvrdnji, podnositelj predstavke navodi sudsku praksu Suda Europske unije, kojom se od država članica zahtjeva da naknade svaku štetu nastalu povredom prava EU-a, u ovom slučaju članka 101. UFEU-a i Direktive 2004/18 kojom se utvrđuju pravila za ugovore o javnim radovima (vidi „Informacije ” 2.1.) u mjeri u kojoj je proizašla iz odluke suda koji odlučuje u zadnjem stupnju – Državnog vijeća. Ukazuje na to da su svi uvjeti koje je utvrdio Sud (vidi „Informacije ” 2.2.) u ovom slučaju ispunjeni. Prema tome, poziva Europsku uniju da pokrene postupak radi utvrđivanja povrede Ugovora i sekundarnog zakonodavstva koje se odnosi na slobodno tržišno natjecanje, kao i članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima o pravu na pošteno suđenje.