S tri potpisa, o diskrecijskim ovlastima Nadzornog povjerenstva u pogledu primjene prava EU-a koju provode države članice (članci 17. i 258. UFEU-a) 

Podnositelj predstavke, pozivajući se na ovlasti dodijeljene Komisiji Ugovorom o Europskoj uniji (članak 17. stavak 1.) da „nadzire primjenu prava Unije pod kontrolom Suda Europske unije” i njezinu ulogu „čuvarice Ugovora”, žali se da se tom odredbom Komisiji daje velika sloboda diskrecije u pogledu toga „hoće li” i „kada” odlučiti pokrenuti postupak zbog povrede protiv država članica koje ne ispunjavaju svoje obveze (članci 258. i 260. UFEU-a). Kao dokaz za to navodi izvatke iz komunikacije Komisije od 19. siječnja 2017. pod nazivom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (2017/C 18/02). U točki 3. Komisija provodi tu diskrecijsku ovlast podložno definiciji strateških prioriteta (pozivajući se na presude Suda Europske unije, uključujući presudu od 14. rujna 1998. u predmetu T-571/93, u kojoj se naglašava činjenica da građani neće uspjeti u tužbama protiv Komisije ako ona odbije pokretanje postupka zbog povrede). U točki 8. priloga toj komunikaciji Komisija navodi rok od jedne godine za ispitivanje pritužbi građana, ali ističe da taj rok nije apsolutan. Podnositelj predstavke ujedno se poziva na zaključke (Odluka od 14. rujna 2017.) strateške istrage Europskog ombudsmana o trajanju i transparentnosti postupaka zbog povrede, kojom se, uzimajući pritom u obzir da je prethodno navedena komunikacija pozitivan znak toga da je Komisija dobro upoznata s problemom i namjerava ga ispraviti, daje osam preporuka u cilju postizanja znatnijeg napretka u tom području. Zaključno, podnositelj predstavke poziva Parlament da intervenira na temelju odgovarajućih zakonskih akata kako bi se smanjio diskrecijski prostor Komisije u izvršavanju ovlasti nadzora država članica, u kojima se iskazuje njezina institucionalna uloga čuvarica Ugovora.