Podnositelj predstavke, ukrajinski radnik, bio je zaposlen u Poljskoj od kraja 2016. do početka 2019. preko agencije za privremeno zapošljavanje. Prema njegovu mišljenju, upravitelji agencija izmislili su lažni i prijevarni sustav zapošljavanja kako bi iskoristili sustav i zaposlenike, kojima pritom ne pružaju nikakva socijalna jamstva. Uvjeti zapošljavanja nisu bili sigurni po njihovo zdravlje te su u očima poljskog prava bili nezakoniti. Tvrdi da mu je ta agencija više od dvije godine nalazila poslove kao eksternaliziranom radniku, da veći dio njegovih plaća nije bio prijavljen i oporezovan te da mu nije isplaćena naknada za prekomjeran rad. U tom se pogledu obratio poljskim regulatornim institucijama, pravosuđu i medijima. Glavne optužbe podnositelja predstavke navodna su kršenja Direktive 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava i Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima.