O potrebi izmjene novog zakona o pritvoru u Litvi 

Podnositelj predstavke analizira provedbu litavskog zakona o pritvaranju osoba koje su uhićene i/ili osuđene za kazneno djelo, osobito ograničenja koja su im vrlo često nametnuta u pogledu telefonskog ili osobnog kontakta s drugim osobama.Smatra da zabrana telefonskih poziva ili susreta s ljudima, posebno članovima obitelji, uključujući maloljetnu djecu, često dovodi do ogromnog psihološkog pritiska na uhićene osobe i na zlouporabu te iznimke u Zakonu (čl. 22. – 23.) od strane sudova i službenika za istragu. Iznimka obuhvaća iscrpan popis slučajeva u kojima se pritvorenicima mogu nametnuti ograničenja. Tužitelji i drugi sudski subjekti navodno ih sustavno navode, što prema podnositelju predstavke iz pravne perspektive nema osnove. Osim toga, ograničenje bi trebalo biti povezano barem s jasnim vremenskim razdobljem i posebnom kategorizacijom osoba za koje je na snazi zabrana osobnog ili telefonskog kontakta.Podnositelj predstavke smatra da je zabrana telefonskog ili osobnog kontakta s rodbinom, a posebno maloljetnom djecom pritvorene osobe, nerazmjerna i u nekim slučajevima može biti jednaka psihološkom mučenju kako za pritvorenika tako i za članove obitelji.Podnositelj predstavke upućuje na ustavno načelo jednakosti prema kojem se ljudska prava ne smiju prekršiti. Poziva na izmjenu zakona u pogledu neograničavanja telefonskog i osobnog kontakta s članovima uže obitelji u skladu s pravom na obiteljski život i pravima djece na koju se to odnosi.