Otvaranje Centra za odgoj i obrazovanje - produženi boravak Petrinja

Ovaj zahtjev je važan jer su djeca prioritet društva, na njima svijet ostaje. Treba im priuštiti sve ono što im omogućava zdravo i sretno djetinjstvo, što im pomaže u ostvarivanju njihovih želja i interesa, što doprinosi razvijanju njihovih sposobnosti i uči ih za samostalan budući život.

Tek sredinom 20. stoljeća javljaju se prve naznake uključivanja osoba

s intelektualnim teškoćama u društvo.[458] U devedesetim godinama

prošlog stoljeća počela se javljati filozofija inkluzije kao reakcija na

dotad prevladavajući institucionalni sustav “zbrinjavanja” i “zaštite”. U

pozadini inkluzije leži ideja da se osobe s teškoćama ne promatraju kroz

njihova ograničenja, nego kroz sposobnosti, interese, potrebe i prava.

Inkluzivno obrazovanje provodi se preobrazbom dvojnog odgojnoobrazovanog

sustava (redovni i specijalni) u jedinstven sustav koji

učenicima s teškoćama omogućuje da budu integrirani i prihvaćeni kao

vrijedni članovi u redovnim školama.[459] Iako se inkluzivno obrazovanje

najčešće spominje u kontekstu djece s teškoćama, ono obuhvaća i ostale

ranjive skupine koje su često marginalizirane, izolirane i isključivane.

Pod ranjivim skupinama djece podrazumijevaju se ona sa smetnjama

u intelektualnom razvoju, smetnjama u govoru, sluhu ili vidu, djeca s

kroničnim bolestima, djeca s različitim smetnjama u ponašanju, sklona

samopovređivanju i suicidu, djeca s epilepsijom ili drugim kroničnim

bolestima, napuštena, zanemarena ili zlostavljana djeca, djeca s PTSPom,

niskog imovinskog statusa, djeca beskućnika i nomada, djeca

izbjeglice, povratnici i pripadnici manjinskih grupa.[460] Inkluzivno

obrazovanje temelji se na pravu sve djece na kvalitetno obrazovanje, a

posebno je usredotočeno na ranjive skupine. Načela inkluzivne edukacije

prihvaćena su na Svjetskoj konferenciji o pristupu i kvaliteti edukacije

osoba s posebnim potrebama, u Salamanci, 1994.[461] i na Svjetskom

edukacijskom forumu u Dakaru,[462] 2000. Inkluzivni programi temelje

se na ideji da se u obrazovanje treba uključiti svako dijete, pa njegovo

fizičko, intelektualno, emocionalno, socijalno, jezično ili drugo stanje

tome ne može biti zapreka. Prema UNESCO-u, obrazovanje je facilitator

za razvoj svakog ljudskog bića, stoga psihičke, socijalne ili emocionalne

teškoće ne smiju biti zapreka mogućnosti obrazovanja.

Prema UNESCO-u,[463] samo rijetka djeca s posebnim potrebama

zahtijevaju odvojene institucije ili razrede, dok se većina može uklopiti u

redovne obrazovno-odgojne ustanove. Integracijom djece s posebnim

potrebama omogućuje im se kvalitetno obrazovanje, a program će

88 ANALIZA STANJA PRAVA DJECE U HRVATSKOJ 2014.

također utjecati na smanjenje diskriminacijskih stavova i predrasuda u

zajednici te na stvaranje otvorenog i solidarnog društva. Zbog toga bi,

uvođenjem takvih programa, trebala profitirati sva djeca, pa i društvo

u cjelini, jer program poštuje međuljudske različitosti i time mijenja

socijalnu perspektivu, pri čemu se orijentira na razvijanje potencijala

(a ne na nedostatke).

Važno je naglasiti da inkluzivno obrazovanje nije ograničeno na djecu

određene dobi, već ga treba provoditi na svim razinama obrazovanja.