Umanjenje nerealnih cijena korištenja terasa na parkirnim mjestima

Svjesni smo akumuliranog deficita u gradskom proračunu koju je nova gradska vlast naslijedila od bivsih struktura, a koji se nekako treba pokriti ili štednjom u troškovima, ili povisivanjem prihoda proračuna.

Takodjer, svjesni smo kako su moderni turizam i promjene u ekonomiji sve više zahvatile i Zagreb, te ga mijenjaju transformirajući strukturu gradskog tkiva, sve više prema uslužnim djelatnostima, te se mnogima možda ne sviđa dosegnuta razina promjene i žele vidjeti manje ugostiteljskih objekata.

Takodjer, svjesni smo kako postoji povijesni stav prema ugostiteljima kao nametnicima na tkivu društva, a koji ostvaruju ekstra profite, pritom pokazujući svu svoju raskoš ilegalno parkirajući skupocjena vozila u pješačkoj zoni ili na kolniku, ispred terase svog kafića. 

Iz toga proizlazi kako je Gradonačelnik, po principima političke ekonomije, jednostrano odlučio kako je Gradu “lakše podignuti prihode, nego smanjiti troškove”, pritom povisujući prihode naknadom za najam terase onima koji ionako “imaju novca”, a koji imaju “niske političke bodove”.

Medjutim, smatramo kako se izvrsnost u poslovanju i operacijama Grada ne može postići jednostranim i tržišno neosnovanim dekretom koristeći pritom neosnovanu argumentaciju i nemoralnost pozicije.

Ovo su naši argumenti

1.

Komercijalni najam parkirnog mjesta zasnovan na tržišnim uvjetima, koji plaćaju gospodarski subjekti koji su sudionici tržišne utakmice ne može odstupati od usporednih cijena za istovjetan prostor. Konkretno, ne postoji ta gospodarska djelatnost koja može priuštiti cijenu od 53.10 EUR po kvadratnom metru parkirnog mjesta. Jer najam od 53.10 EUR /m2 izjednačava najam parkirnog mjesta (komada asfalta na kiši) s najmom poslovnog prostora na elitnoj trgovačkoj lokaciji (ulični lokal sa svim priključcima na Ilici u potezu od Trga Bana Jelačića do Frankopanske). Naš argument je kako je maksimalni teoretski iznos po kojem se parkirno mjesto može iznajmiti je ono po kojem se iznajmljuje trajno parkirno mjesto i ne može prelaziti 13,28 EUR / m2.

2.

Argument izjavljen od strane gradonačelnika kako je to jednaka cijena koju plaćaju subjekti koji imaju rezerviran najam parkirnog mjesta, nije utemeljena na činjenicama, jer su ta rezervirana parkirna mjesta koja navodno plaćaju 53,10 EUR / m2 u gotovo 100% slučajeva rezervirana za potrebe diplomacije (veleposlanstva i konzulati), države (ministarstva, škole, vrtići) neprofitnog sektora (udruge, kazališta). Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, molimo Gradonačelnika neka nam pokaže informaciju o iznosima koje je Grad uprihodovao na temelju najma parkirnih mjesta tvrtkama koje se natječu u tržišnoj utakmici. Naša je pretpostavka da je taj iznos 0 i da se kao takav ne može koristiti kao argument.

3.

Uslužne djelatnosti su osnova komercijalne ponude gradskog centra, i predstavljaju jednu od tradicijski najznačajnijih gospodarskih aktivnosti velikog broja obrtnika i malih poduzetnika u Zagrebu. Ugostitelji zapošljavaju velik broj mladih ljudi koji svoja prva profesionalna znanja i odgovornost prema poslu stječu upravo u ugostiteljstvu. Smatramo kako je politička kalkulacija da će samo ugostitelji biti pogođeni, promašena, jer pogađanjem ugostitelja, Gradonačelnik istovremeno, neminovno zahvaća u interese opće javnosti ("Gdje mogu popiti kavu na suncu u ovom sivom gradu?") i interese svih zaposlenih u sektoru ("Ako dobijem otkaz jer više nema potrebe za mojim radnim mjestom, jer nema terase, od čega ću živjeti u državi koja više nema tvornica, odnosno čime ću napuniti svoj studentski budžet i platiti ovaj nerealni najam stana?"), što uključuje i tisuće malih dobavljača i OPG-ova.