Povećanje iznosa državne socio-ekonomske stipendije

Stipendija za mene nije dodatni novac za komforniji studentski život. Ona predstavlja mogućnost da student može studirati bez stalnog straha hoće li si moći priuštiti osnovne životne i akademske potrebe.

Troškovi života u Hrvatskoj posljednjih su godina značajno porasli, dok se studentske stipendije nisu povećavale u skladu s tim rastom. Hrana, prijevoz, stanovanje, studentski dom, higijenske potrepštine, fakultetske obveze i literatura danas predstavljaju ozbiljno financijsko opterećenje.

Poseban problem predstavljaju fakultetske knjige i stručna literatura. Cijene pojedinih akademskih knjiga mogu biti vrlo visoke, a student tijekom jednog semestra često ne treba samo jednu knjigu, nego više različitih udžbenika, priručnika i druge literature. Kada se svi ti troškovi zbroje, literatura može predstavljati značajan dio mjesečnog studentskog budžeta. Na tržištu se i danas mogu pronaći obrazovne knjige čija cijena iznosi 20, 30, 40 eura ili više, ovisno o izdanju i vrsti publikacije. (Školska knjiga⁠)

Istovremeno, student nema mogućnost jednostavno napraviti vlastitu kopiju cijele knjige i podijeliti je s drugim studentima kako bi smanjio troškove. Autorska prava u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine 111/2021), koji štiti autorska djela i uređuje njihovo umnožavanje i druga korištenja. (Narodne Novine⁠)
To stvara svojevrsni paradoks: od studenta se očekuje da koristi stručnu literaturu kako bi kvalitetno obrazovanje bilo moguće, ali istodobno ta literatura može predstavljati velik financijski teret, dok je njezino neovlašteno umnožavanje zakonski ograničeno. Student stoga često nema mnogo prostora za smanjenje tog troška.

Naravno, postoje knjižnice, posudba knjiga, rabljena literatura i drugi načini da se trošak smanji, ali oni nisu uvijek dostupni, dovoljni ili praktični. Posebno je teško kada je određena literatura obvezna za kolegij, kada postoji samo jedno izdanje ili kada veći broj studenata istodobno treba istu knjigu.

Zato stipendija ne bi trebala pokrivati samo ono što se smatra „osnovnim životnim troškovima”. Obrazovanje ima svoju cijenu, a literatura je sastavni dio obrazovanja. Student ne kupuje fakultetsku knjigu zato što želi nešto dodatno, nego zato što mu je ona potrebna da bi mogao izvršavati svoje akademske obveze.

Za studente koji sami sebi financiraju obrazovanje bi puno značilo da je veća stipendija