Požeško-slavonska županija već dugi niz godina suočava se s ozbiljnim nedostatkom adekvatnih kapaciteta, stručnog kadra i prostora za obrazovanje, rehabilitaciju i skrb djece s teškoćama u razvoju te mladih osoba s invaliditetom. Premda živimo u 21. stoljeću, djeca s teškoćama u razvoju koja pohađaju redovno i posebno osnovnoškolsko obrazovanje još uvijek nemaju osigurane minimalne prostorne i stručne uvjete koji su nužni za njihov napredak, zdrav razvoj i inkluziju u zajednicu.
Trenutno se školovanjem učenika s težim razvojnim teškoćama, koji obrazovni program pohađaju do navršene 21. godine života, sustavno bavi samo Osnovna škola Julija Kempfa. S obzirom na kontinuirani porast djece s teškoćama u razvoju, postalo je jasno da je za njihov optimiziran razvoj potreban multidisciplinarni pristup te svakodnevni rad različitih stručnjaka: edukacijskih rehabilitatora, logopeda, psihologa, fizikalnih terapeuta, radnih terapeuta, terapeuta senzorne integracije i, kada je potrebno, njegovatelja. Uz to, djeca moraju boraviti u ciljano opremljenom, sigurnom i poticajnom prostoru.
Unatoč predanosti djelatnika OŠ Julija Kempfa, postojeći kapaciteti ne mogu zadovoljiti sveobuhvatne potrebe djece s višestrukim teškoćama, niti omogućiti razvoj njihovih potencijala u mjeri koja im omogućuje kvalitetno uključivanje u društveni život. Posebno je izazovno osigurati kontinuiranu podršku djeci s poremećajem iz spektra autizma, koja zahtijevaju 24-satni nadzor, specifične terapijske pristupe i stalno zbrinjavanje kriznih stanja. Svako dijete je jedinstveno i zahtijeva individualizirani pristup čiji uspjeh ne smije ovisiti isključivo o trudu i snazi njihovih roditelja.
Iako je najavljena izgradnja nove osnovne škole u naselju Babin Vir u Požegi, u koju bi se preselio dio posebnih odjela i skupina, ta infrastrukturna investicija ne rješava ključni problem – nedostatak centra za rehabilitaciju i dnevnih programa za mlade osobe s invaliditetom nakon završetka školovanja. Djeca i mladi koji s navršenih 21 godinu izlaze iz sustava obrazovanja ostaju bez strukturirane podrške, daljnjih rehabilitacijskih tretmana i mogućnosti uključivanja u zajednicu kroz dnevne ili poludnevne programe.
Ovakva praksa rezultira generacijama djece i mladih koji odrastaju bez primjerene podrške u svim razdobljima života, bez prilike da ostvare svoje sposobnosti, bez mogućnosti aktivnog sudjelovanja u društvenom životu, ali i bez osjećaja uspješnosti i pripadnosti.
Zbog svega navedenog, zahtijevamo hitno osnivanje Centra za rehabilitaciju u Požeško-slavonskoj županiji, koji bi pružao sljedeće usluge:
1. Sustavnu dijagnostiku, rano otkrivanje razvojnih teškoća i rano uključivanje u odgovarajuće intervencije.
2. Sveobuhvatnu podršku djeci predškolskog i školskog uzrasta kroz multidisciplinarne terapijske i obrazovne programe.
3. Organiziranu skrb, radno-okupacijsku terapiju i dnevne/poludnevne boravke za odrasle osobe s invaliditetom nakon navršene 21. godine života.
4. Uspostavu stacionarnog odjela, centra ili specijalizirane sobe za krizna stanja, posebno za osobe iz spektra autizma i druge korisnike koji zahtijevaju hitnu i pojačanu podršku.
Vrijeme je da se napokon prepoznaju potrebe i prava djece s teškoćama u razvoju i mladih osoba s invaliditetom, ali i da institucije preuzmu odgovornost za njihovo sustavno, trajno i kvalitetno zbrinjavanje. Neprihvatljivo je da se rješenja odgađaju ili svode na privremene mjere koje ne odgovaraju stvarnim potrebama ovih građana. Izgradnja nove osnovne škole nije i ne može biti zamjena za Centar za rehabilitaciju, niti može riješiti ključne probleme s kojima se obitelji svakodnevno suočavaju.