O europskom pravnom statusu službenika za zaštitu odraslih osoba 

Podnositelj predstavke ističe da se u Francuskoj na otprilike 800 000 odraslih osoba primjenjuju mjere zaštite i da su, po njegovu mišljenju, u 75 % slučajeva takozvani službenici ili strukture za zaštitu krivi za nepravilnosti u postupanju, prijevare, nasilje i zlouporabu ovlasti, što dovodi do ekonomske pronevjere dobara u vrijednosti od nekoliko milijuna u korist ovlaštene strukture i na štetu „zaštićenih” korisnika. Podnositelj predstavke također spominje neuspješne mehanizme kontrole jer službe zadužene za provjeru povezanih godišnjih financijskih izvještaja nemaju na raspolaganju dovoljno vremena ni osoblja. Službenik za zaštitu može zastupati odraslu osobu pod zaštitom za određeni broj radnji ili to zastupanje može biti sveobuhvatno. Službenika za zaštitu imenuje sud nakon što sasluša mišljenje građanskog tužitelja. Odrasla osoba koju treba zaštititi ne obavještava se o tom postupku. Podnositelj predstavke nadalje navodi da se time što sud imenuje službenika za zaštitu ugrožavaju nadzorne aktivnosti tog suda, zajedno sa zakonodavstvom koje navodno ima ozbiljne mane, što ostavlja prostor za moguću zlouporabu. Službenici za zaštitu trebali bi se voditi načelom dužne pažnje, ali podnositelj predstavke smatra da to nije slučaj. Relevantna tijela navodno sustavno odbacuju žalbe članova obitelji koji se žale na loše upravljanje povezano s njihovim bližnjima koji se nalaze pod zaštitom. Podnositelj predstavke upućuje na Povelju i Konvenciju o ljudskim pravima jer smatra da su prekršena brojna apsolutna osobna prava, što dovodi do negiranja postojanja zaštićene osobe. U tom kontekstu podnositelj predstavke, na temelju izvještaja koje je primila nevladina organizacija, poziva EU da ispita mogućnost što skorijeg uspostavljanja pravnog statusa službenika za zaštitu odraslih osoba na razini EU-a, čime bi se osigurala zaštita ljudskog dostojanstva zaštićenih osoba, koja je intrinzično povezana s njihovom ranjivošću.