Peticija za dostupnu veterinarsku skrb u Senju i okolici.

1. Akutan nedostatak veterinarske skrbi na cijelom području

Od odlaska dosadašnjeg lokalnog veterinara u mirovinu, na području Grada Senja i pripadajućih naselja više ne postoji nijedna veterinarska ambulanta koja redovito radi. Grad Senj obuhvaća veliko područje s nekoliko tisuća stanovnika te brojnim kućnim, domaćim i napuštenim životinjama. Za stanovništvo to znači da osnovna veterinarska skrb na lokalnoj razini više nije osigurana.

2. Neprihvatljive udaljenosti i nedostatna hitna veterinarska skrb

Trenutačno pružanje veterinarske skrbi putem ugovorne veterinarske ambulante u Crikvenici, udaljenoj 34 km, za brojne vlasnike životinja i osobe koje se bave zaštitom životinja predstavlja znatno vremensko, organizacijsko i financijsko opterećenje. Mnogi ljudi nemaju vlastito vozilo, ograničeni su zbog svoje dobi ili osobnih životnih okolnosti ili nisu u mogućnosti sami organizirati prijevoz bolesne ili ozlijeđene životinje.

Situacija je posebno dramatična u hitnim medicinskim slučajevima. Bilo da je riječ o psima i mačkama koji su stradali u nesrećama, teško oboljelim životinjama ili divljim životinjama kojima je potrebna pomoć: kod akutnih ozljeda i bolesti opasnih po život često je važna svaka minuta.

Ako se najprije mora organizirati prijevoz, a zatim prijeći veća udaljenost, može se izgubiti dragocjeno vrijeme. Posljedice su nemjerljiva patnja životinja, a u najgorem slučaju i smrt životinje.

3. Ugrožavanje zaštite životinja i održive kontrole populacije

Nedostatak veterinarske skrbi posebno se teško odražava na položaj uličnih mačaka u Senju. Održivo smanjenje nekontroliranog razmnožavanja i s njime povezane patnje životinja moguće je samo redovitim, sveobuhvatnim i dosljedno provedenim kastracijama.

Već samo hvatanje slobodnoživućih mačaka predstavlja velik izazov za volontere i građane koji se o njima brinu. Ako se životinje nakon toga moraju prevoziti na veće udaljenosti do veterinarske ambulante te nakon zahvata ponovno preuzimati, nužne kastracije često se uopće ne provode upravo zbog tih organizacijskih prepreka.

Problem, dakle, nisu samo dodatni troškovi i dulji prijevoz, nego činjenica da se prijeko potrebne kastracije u takvim uvjetima često uopće ne provode.
Posljedice su daljnje nekontrolirano razmnožavanje, širenje vrlo zaraznih bolesti, ozlijeđene životinje koje pate te dugoročno sve veći troškovi za javni proračun.
Redovita veterinarska skrb izravno u Senju stoga ne bi bila samo važan doprinos zaštiti životinja, nego i ekonomski opravdana preventivna mjera.